Kad u pogon stigne novi tanjur ili šalica, tretiram ga kao kandidata koji mora proći kratku, ali dosljednu provjeru. Cilj nije pronaći "savršeno", nego potvrditi da se komad vizualno i funkcionalno uklapa u postojeći set. Postupak vodim uvijek istim redoslijedom kako bih usporedbe radio na jednak način.
Prvo uspoređujem ukupni dojam: boju, uzorak i tonalitet pod istim svjetlom u kojem se set inače koristi. Komad postavim uz referentni komad iz seta i gledam razliku iz više kutova, jer se nijanse mijenjaju s refleksijom. Ako je uzorak serijski, provjerim poravnanje motiva i zasićenost ispisa.
Poroznost keramike provjeravam kroz vizualne znakove i ponašanje površine nakon kratkog ispiranja i sušenja. Tražim sitne točkice, neujednačen upojni trag ili područja gdje glazura izgleda "otvoreno". Komad koji zadržava vlagu na neuobičajen način ili ima mrljaste promjene tona obično ne uvrštavam u set.
Kod glazure i sjaja fokus je na ujednačenosti, jer se razlike vide tek kad su komadi poredani. Pregledam površinu pod kosim svjetlom i tražim valovitost, zamućenja, mikropukotine ili grublje dijelove. Važno mi je da sjaj odgovara postojećim komadima, bilo da je visokosjajan ili satenski.
Staklene dijelove, ako su dio seta, pregledavam na mjehuriće, inkluzije i napetosti u materijalu. Držim ih prema svjetlu i lagano rotiram kako bih uočio linije ili točke koje se ne vide sprijeda. Nekoliko sitnih mjehurića može biti prihvatljivo ako se podudara sa stilom seta, ali nepravilnosti na rubu ili u zoni dodira usnama ne prolaze.
Rubove i moguće okrhnutosti provjeravam prvo prstima, pa tek onda pogledom, jer se sitna oštećenja bolje osjete nego što se vide. Prelazim cijelim opsegom ruba i provjeravam i podnožje, gdje se često skrivaju udarci. Svako oštro mjesto, čak i minimalno, tretiram kao razlog za izdvajanje zbog udobnosti i sigurnog rukovanja.
Težinu uspoređujem jednostavno: držim novi komad u jednoj ruci, a referentni u drugoj, uz jednaku napunjenost ako se radi o šalicama ili zdjelicama. Razlika u težini mijenja dojam kvalitete i može otežati slaganje na kolica ili police. Ako je odstupanje osjetno, provjerim i dimenzije jer se ponekad radi o drugoj seriji ili kalupu.
Na otiscima proizvođača tražim oznake serije, zemlje ili promjene logotipa koje upućuju na različitu proizvodnu liniju. Usporedim font, položaj i dubinu/kontrast otiska s postojećim komadima. Ako se otisak razlikuje, to ne mora biti problem, ali mi je signal da pojačam provjeru boje, sjaja i dimenzija.
Za šalice procjenjujem udobnost držanja: promjer i oblik ručke, razmak za prste i balans kad je šalica napunjena. U praksi provjerim kako ručka leži u ruci i dodiruje li zglobove ili nokte pri normalnom hvatu. Ako se ergonomija razlikuje od ostatka seta, komad će korisnicima odskakati i često završiti odvojen.